Site rengi

Tasarım

Geniş
Kutulu
Radio Mbosna.eu

Životna priča samohrane majke iz Sarajeva: U petoj deceniji sa konfekcijskog broja 46 ‘spala’ na 38 i postala model

Životna priča samohrane majke iz Sarajeva: U petoj deceniji sa konfekcijskog broja 46 ‘spala’ na 38 i postala model

I da je 20 godina mlađa, priča o njenoj transformaciji bila bi vrijedna pažnje. S konfekcijskog broja 46 doći na 38, postati model i nositi kreacije jedne od najpoznatijih bh. modnih dizajnerica Emine Husedžinović-Ibrahimović, preteška je misija i u najranijoj mladosti. No, ako žena takav uspjeh postigne u petoj deceniji, onda njena životna priča itekako zaslužuje medijsku pažnju.

Lejla Pašić, danas 49-godišnja Banjalučanka, koju su ratne okolnosti 1996. nastanile u Sarajevu, bez dvojbe je podstrek svim ženama i djevojkama željnim promjene, a nemaju volje, snage, hrabrosti, podrške ili, najčešće, vremena, da uzmu svoj život u svoje ruke. Ili samo misle da nemaju? Na to pitanje Lejla Pašić odgovorit će kao iz topa: „One samo tako misle!“

Traume i početak karcinoma

Samohrana majka danas 21-godišnjeg sina Alena s čijim rođenjem 1999. je, nakon onih ratnih, doživjela nove traume izazvane razaranjem braka, imala je sreću da je uz nju i tek rođeno dijete bila njena majka kao najveća podrška. I da je bila zaposlena,piše Azra.

Malo je stanovnika Novog Sarajeva koji za rješavanje raznih birokratskih pitanja uvijek praćenih prijeko potrebnim ovjerama brda papira na općinskim šalterima, nisu do sada imali priliku sresti upravo Lejlu. Kao referentica za ovjeru potpisa, rukopisa, kopija dokumenata već 22 godine radi u općini Novo Sarajevo. Oni koji je u posljednje vrijeme tamo viđaju, najblaže rečeno, ostaju frapirani. Transformacija koju je doživjela s gubitkom kilograma učinila ju je neprepoznatljivom.

– Na svom poslu susrećem se s mnogim osobama koje me znaju, a nisu me dugo vidjele i ne mogu da me prepoznaju. Kad shvate da sam to zaista ja, svi traže savjet kako samo sam uspjela – počinje svoju priču Lejla Pašić, koja je samo za „Azru“ pristala otvoreno i nesebično podijeliti tajnu svog uspjeha.

Uz sve žvotne nedaće nakon razvoda i svakodnevnih stresova koje nosi njen posao, prvu važniju životnu promjenu napravila je 2006. godine, kada joj je bilo 35. S tadašnjim Alenovim polaskom u osnovnu školu, Lejla je odlučila upisati fakultet, želeći sina motivirati na rad i učenje, a sebe educirati. Šest godina kasnije stigla je i do magisterija, ali u međuvremenu i do novih nevolja. Onih zdravstvenih. Otkriven joj je početak karcinoma grlića materice.

– Od mnogih padova i ustajanja počela sam da se osjećam loše, obilazim doktore i vrtim se u krug. Niko nije imao prave dijagnoze sve dok nisam upoznala vrsnog ginekologa, mog današnjeg prijatelja dr. Nasera Redžepija. On je napravio ponovno sve pretrage i nije imao dobre vijesti. Opet panika i opet stres. Na operaciju sam morala hitno. Srećom, vjerovala sam svom doktoru i njegovoj pozitivnoj energiji, a ta vjera je jedan od ključnih koraka ka uspjehu. Nakon operacije slijedilo je dugo liječenje. Život je počeo da mi se mijenja, a u svemu tome došlo je i do povrede vratne kičme, spondiloze za koju je lijek „što više fizičke aktivnosti“. S 35 godina, kao i većini žena, počeli su mi se dešavati razni hormonalni poremećaji, a s tim se i moje tijelo mijenjalo. Nervoza, depresija, povišen holesterol, trigliceridi, smanjen nivo željeza, debljanje – prisjeća se Lejla.

Imala sam kompleks zbog debljine

No, nije klonula duhom. Naprotiv, bolesti su probudile želju da sebe vrati u stanje kako je izgledala prije, na konfekcijski broj 38. Tragajući za načinom kako smršati, a da to nisu opasne dijete s kratkotrajnim i opasnim učincima dobila je recept zdravog načina ishrane: svaka četiri sata obrok sa sastojcima potrebnim za normalno funkcioniranje organizma i ubrzanje metabolizma.

– Imala sam kompleks zbog debljine. Osjećala sam se grozno i bezvoljno noseći konfekcijski broj 46. Sa svojih metar i 71 vagala sam 87 kilograma. Mrzila sam vagu. Bila sam u svojoj koži, ali kao u tuđem tijelu. Kada sam dobila pravi plan ishrane, presabrala sam se. Nekako istovremeno stigla je i najpozitvinija vijest od doktora Redžepija – bolest se povukla i nema mogućnosti da se vrati. Niko sretniji. Pamtim i datum, 13. juli 2016. godine, kada sam donijela definitivnu odluku da se u posvetim sebi i uzmem svoj život u svoje ruke. Stavila sam sebe na prvo mjesto – ponosna je.

Od tog dana njeno jutro u sedam je počinjalo s prvim obrokom – kuhanim jajima te kafom.

BU KONUYU SOSYAL MEDYA HESAPLARINDA PAYLAŞ
ZİYARETÇİ YORUMLARI

Henüz yorum yapılmamış. İlk yorumu aşağıdaki form aracılığıyla siz yapabilirsiniz.

BİR YORUM YAZ